Chapter VII (3)
While Omaokamau was reporting to Umi, Koi spoke up: “Of course you could not kill Imaikalani; you were not counted of any consequence while we were in Hawaii any way. I am the one that is of consequence.” Koi then started off and went as far as the place where the birds were stationed. When he heard the birds give the note of warning, which was also heard by Imaikalani, he was puzzled to know what this meant. When Imaikalani heard the notes of the birds he sent his two men to go and see who it was. When the men came out they saw a man, so they reported to Imaikalani: “It is a large man with dark skin and the hair on his head is curly.” Imaikalani replied: “That is Koi; he is also very skillful in the use of the war club, but he is strong in the left arm and weak in the right; he is just like Omaokamau.”
When Koi came up to his opponents he began twirling his war club and as he came within striking distance he raised his club and let it come down with all his might on Imaikalani, but it was warded off by Imaikalani as though it was nothing. Again Koi raised his club and let it come down on his left, but again he was foiled. When Koi saw that he could not get the best of Imaikalani, he turned around and returned to Umi. When he came in the presence of Umi, Umi asked him: “How did you get along with your trip to Imaikalani?” Koi replied: “No warrior can stand before Imaikalani, for I have seen him with my own eyes. What Omaokamau has said and all the things which we have heard are perfectly true, and I must therefore give the same report. After I had twirled my club once on the second time I struck at Imaikalani, but from what I could see it was as nothing to him. After the first blow I gave him another one but that, too, was as nothing to Imaikalani. I therefore became afraid and returned.” While Koi was giving his account of the encounter, Piimaiwaa spoke up to Koi: “The bones of a youngster like you could not be old enough; here are the bones that are well matured.” Piimaiwaa then stood up, took up his club and started off. When he came up with Imaikalani, he heard the birds. His appearance was then reported by the men to Imaikalani, that another warrior was coming. As Piimaiwaa stood in the presence of Imaikalani, Imaikalani stood up ready to defend himself. After trying his skill against Imaikalani Piimaiwaa saw that he was unable to best his opponent, so he too returned to the king and told him of what he had done, which was the same thing reported by Omaokamau and Koi.
On account of the failure on the part of Umi to kill Imaikalani, Imaikalani was greatly feared and they all but decided to abandon the fight and leave Imaikalani alone.
After the lapse of some tens of days, after the incidents recorded above, Omaokamau met a man who was born and raised on the place, who asked him: “Why is it that Imaikalani has not been slain by your people?” Omaokamau answered: “I don’t know why.” The man said: “He can be slain, it can be done easily. It will not take much of an exertion.” Omaokamau then asked him: “Will you tell me how it can be done?” The man then said to Omaokamau: “Say, if you obey what I will tell you, then I will do what you want.” Omaokamau then again asked him: “What do you want me to do?” The man said: “Don’t speak a word about me and never repeat to any one that I told you how to get the best of Imaikalani, because I am his own immediate servant, a backbone; I am one of his kahili bearers.” Omaokamau then gave his promise, that he would not tell any one, not to the king, not to his own brothers nor to any other person. “If you should hear or know that I have broken my promise, then my life shall be forfeited,” continued Omaokamau. Because of this promise made by Omaokamau, the man said: “The birds which sit on the outside are his eyes, and it is by them that he is warned of the approach of any person. On hearing this warning he prepared himself for the conflict. The men with him are also his eyes; they are the ones who tell him when the enemy is near and this gives him a chance to use his wits and to defend himself. But if the birds and the men are first killed then Imaikalani can be slain, he will not escape.”
When Omaokamau heard this from the man, he stood up and started off to carry out the advice given him. When he came up to the place where the birds generally sat he crept up cautiously and struck them with his club, killing them. But before Omaokamau had the chance to kill the birds, they gave their warning note and Imaikalani heard it; so he asked his men to look and see if a man was coming. The men then looked and saw that it was Omaokamau. When Omaokamau came up to the guards, they thought he had come to do battle with Imaikalani, and that he would come to the battle ground and there make his stand, when Imaikalani would get ready to fight him; but in this they were mistaken, for Omaokamau did not go to the battle ground but came right along fearlessly with his war club in his hand. As soon as he came up to the two men he struck them with his war club, killing them. He then turned to Imaikalani and poked him in the stomach with the point of his club, killing him.
Omaokamau then returned to Umi, the king, and told him of the death of Imaikalani, slain by his hands. When Umi and the rest of the people heard this, they asked him how he was able to kill the great and famous Imaikalani. Omaokamau then said to them: “This is how I was able to slay Imaikalani: Yesterday on going down to the stream of Mauoni for a bath, I met a Maui man who asked me: ‘Have you people killed Imaikalani?’ I said, ‘No.’ Then he said to me: ‘Yes, it is only a small thing to kill him.’ When I heard this, I asked him to tell me how it could be done, while I promised him at the same time that I would keep his name and identity a secret. He then told me how I was to do it; said he, ‘Here is the way to kill Imaikalani: You must first kill the birds and the two watchmen, who are Imaikalani’s guards and who give him warning of the approach of any person. Kill the birds and the men, then you will be able to kill Imaikalani.’ That is how I was able to kill him.”
KAAO NO PIIMAIWAA.
Piimaiwaa, he Koa Kaulana.—Holo i Maui.—Kawalakii ke kii Kiai o
Kauiki.—Pii Piimaiwaa i ka Puu, Lawe Pio i ke Kii a Lanakila Maluna
o Maui.—Imaikalani, ke Koa Makapo.—Pai o Omaokamao me Koi i ka ’Lii
Makapo.—Loaa ia Omaokamao ke Kumu o ko Imaikalani Ikaika a Pepehi
Iaia.
He koa kaulana ia no Keawenuiaumi, i ka ikaika a me ke koa, a he koa kaulana a hiki i keia la, ma Hawaii, a me Maui, kahi ana i hoouka kaua ai. Ia Kihapiilani i manawa ino ai mai Maui aku a Hawaii, i kona kaikoeke ia Keawenuiaumi, ke kane a kona kaikuahine a Piikea.
O ke kumu o keia kaua ana, o ka miko ana o na maka o Kihapiilani i ke kai paakai a kona kaikuaana, ke ’lii ia ia o Maui. A hiki o Kihapiilani i Hawaii, ninau mai o Keawenuiaumi: “Heaha kau huakai?” “He makaia no’u. Ua kapi ia kuu maka e kuu kaikuaana i ke kai o ka paakai.”
Ia wa, holo na luna e kala ma Hawaii a puni, e kalai ka waa, e kalai ka ihe, ka pololu, ka elau, e imi ka niho mano. Eono mahina makaukau na mea a pau loa.
Mahope o laila, holo mai la na waa he nui loa, mai Hawaii a Maui. Ua paa ka moana i na waa, a ua lilo i alanui hele, no na kanaka. A ua kapaia ma ka moolelo o Hawaii nei, oia ka waa nui o ka helu mua ia.
A hiki lakou i Kauiki ma Maui, i luna o laila ke ’lii kahi i noho ai me kona poe koa, i ke ao kaua maoli, i ka po, he kii ke ku mai i ka ulili, e iho mai ai i lalo o Kapueokahi.
KAWALAKII.
O ia ka inoa o ua kii la; he kii nui, i ke ahiahi poeleele, lawe ia mai la a ku i ka puka e pii aku ai, a e iho mai ai mai ka puu o Kauiki mai. Alaila, ku ua kii nei me ka laau palau. I ka po, pii aku na koa o Keawenuiaumi, o Omaukamau ma. A ike i ke ku a keia mea, kuhi no he kanaka, makau no, hoi i lalo, pela no a hala he mau po ekolu.
PII O PIIMAIWAA ME KANA LAAU PALAU.
A kokoke o Piimaiwaa, halalo aku la ia me ka hookaa i kana laau palau, aole o iala hookaa, hoi keia ma ke hema hookaa, aole o iala hookaa.
Nolaila, hele keia a kokoke, hoopa keia i ka laau palau koele ana. Maopopo ia ia nei he kii hoopunipuni, nolaila, kulai keia a hina, pii i luna o ka puu o Kauiki, a pau loa iho la na kanaka i ka make. A pakele aku ke ’lii no ka mahuka ana, a holo.
Nolaila, puni o Maui ia Kihapiilani, a noho alii iho la, a nana i hana kela alanui kaulana maloko o ka nahele o Oopuola, a me ke alanui pupu i Molokai, a hiki i keia la.
NO IMAIKALANI.
Imaikalani, he ’lii makapo ia, aohe ona mau maka, aka, he kanaka kona maka, a he manu, aka he ’lii akamai loa ma ke kaua ana, a ma ke kaka laau ana me ka hoapaio.
Kena aku la o Umi ia Omaokamau, e hele e kaua me Imaikalani, a lohe o Omaokamau, hele aku la ia a hiki i kahi o Imaikalani. Ia Omaokamau nae e kokoke aku ana e hiki i kahi o Imaikalani, kani e ae la na manu, ma keia kani ana a na manu, olelo aku o Imaikalani i kona mau kanaka: “E! he kanaka.” Hoole aku na kanaka: “Aohe kanaka.” I aku o Imaikalani: “Nana ia aku.” Ia laua e nana ana, hiki mai la o Omaokamau, alaila, olelo aku la laua ia Imaikalani: “Ae, he kanaka, ei ae la, ke hele mai nei me ka laau palau i ka lima.” I aku o Imaikalani: “O Omaokamau na, he koa no Umi, he kanaka akamai i ka pana laau, he ikaika nae ka pana akau, a ma ka hema he nawaliwali, nana ia aku nae ke kaa mai i ka laau palau ana.” A hiki o Omaokamau, ku iho la ia a o kaa ae la i kana laau palau, a ike na kanaka, olelo aku la laua ia Imaikalani: “E! kaa ua kanaka nei i ka laau ana.” Ia lohe ana o Imaikalani i ka olelo a na wahi kanaka ku ae la ia i luna, a olokaa i kana laau palau. Kaa iho la na laau a laua a elua a hiki i ka hahau ana, hahau iho la o Omaokamau i kana laau palau, ma ka akau ona, e ohiu ae ana o Imaikalani i kana laau, hala ka laau a Omaokamau; aole ia i pa. Olokaa hou laua a hahau hou o Omaokamau ma ka hema, i kana laau palau, aole no i pa o Imaikalani. Alaila, hoi aku la o Omaokamau, a hiki i mua o ke ’lii o Umi, ninau mai la o Umi: “Pehea kau hele ana aku nei i kahi o Imaikalani?” I aku o Omaokamau: “Pehea auanei kau, he makapo na maka o Imaikalani, aka, o ka noonoo he pololei, hana mai nei maua, a no koiala akamai, makau mai nei au a hoi mai la.”
Ia Omaokamau e olelo ana ia Umi, pane mai la o Koi: “Aole no paha e make o Imaikalani ia oe, no ka mea, aole oe i helu ia mai Hawaii mai nei a kakou i holo mai nei. Owau no ka i helu ia.” Alaila, hele aku la o Koi a kahi a na manu e kau ana, kani ae la na manu, lohe no o Imaikalani, kena aku la i na kanaka e nana aku, a ike laua. Olelo aku la laua ia Imaikalani: “He kanaka nui, ili kou, he piipii ka lauoho o ke poo.” I aku o Imaikalani: “O Koi na, he kanaka akamai no i ka pana laau, he ikaika hema kona, a he nawaliwali ka akau. Ua like no laua me Omaokamau.”
A hiki o Koi, kaa ae la ia i kana laau palau. Ku ae la no hoi o Imaikalani, a kaa i kana laau. Hahau iho la o Koi i kana laau palau me ka ikaika loa, he mea ole ia ia Imaikalani, a pela no hoi ma ka akau. Mahope o laila, hoi aku la o Koi a hiki i mua o Umi, ninau mai o Umi: “Pehea kau hele ana aku nei i o Imaikalani la?” I aku o Koi: “Aohe koa e hele aku i mua o Imaikalani, ua ike pono aku nei au, ua like no me ka Omaokamau olelo a kakou i lohe ai, pela no ka’u ike ana aku nei. Hookahi a’u kaa laau ana, i ka lua, hahau au ia Imaikalani, he mea ole ia i ka’u ike aku. A pau ia, hoi hou no wau, he mea ole no ia Imaikalani. Nolaila, makau au a hoi mai la.” Ia Koi e olelo ana, pane mai la o Piimaiwaa ia Koi: “Aole no paha i oo ka iwi o kamalii, eia mai na iwi i oo.” Alaila, ku ae la o Piimaiwaa, a hele me kana laau palau, a hiki. O ka Imaikalani hana no ka olelo e like me mamua. Ku o Piimaiwaa me kana laau palau, ku o Imaikalani, i ko laua hana ana, aohe make o Imaikalani, ia Piimaiwaa, alaila, hoi aku la ia a hiki i ke ’lii la, hai aku la i kana mau olelo a pau loa. Ua like no ka Piimaiwaa olelo me ka Omaokamau ma.
Ma keia mau mea a pau loa a lakou i hana ai, ua makau loa ia o Imaikalani, a ua manao lakou e haalele i ke kaua ana ia ia.
He mau anahulu i hala ma keia noho ana, launa aku la o Omaokamau me kekahi kanaka kamaaina. I mai la ke kamaaina: “Heaha ka mea e make ole nei o Imaikalani ia oukou?” I aku o Omaokamau: “Heaha hoi.” I mai kela: “Ua make, he wahi iki wale no, aole i mahuahua.” Alaila, nonoi aku la o Omaokamau ia ia: “E hai mai i kahi e make ai, o Imaikalani,” a ae mai la kela. Olelo mai ke kamaaina ia Omaokamau: “E! auhea oe, ina oe e hoolohe i ka’u olelo, alaila, hoolohe au i kau.” I aku o Omaokamau: “Pehea kau olelo?” “Penei ka’u olelo ia oe. Mai olelo iki oe ia’u, na’u oe i hai aku i kahi e make ai o Imaikalani, no ka mea, owau nei la, he iwikuamoo ponoi au nona, he paa kahili.” Alaila, ae aku la o Omaokamau, a hoohiki aku la, aole ia e olelo ia hai, aole hoi i ke ’lii, aole hoi i kona mau hoahanau ponoi, aole i kekahi mea e ae. Wahi a Omaokamau: “Ina e lohe ia, a e ike ia keia mea, alaila o kona ola ke pani.” Ma keia mau olelo a Omaokamau, hai aku la ke kamaaina. “O na manu e kau la mawaho, oia kona mau maka, oia hoi ka mea e maopopo ai ia he kanaka ke hiki aku ana, a oia kona mea e makaukau mua ai no ke kaua, a pela e noonoo ai o Imaikalani; aka, ina e make na manu, alaila, make o Imaikalani, aole e ola.”
A lohe o Omaokamau i keia mau olelo a ke kamaaina, ku ae ia a hele, a hiki i kahi e kau ana na manu, hili ae la ia i na manu i kana laau palau, a haule iho la i lalo, a make iho la na manu. Eia nae, ia Omaokamau i hili ai i na manu, mamua o kona hili ana, kani ae la na manu, a lohe aku la no o Imaikalani. Nolaila, hoolale aku la ia i na kanaka kiai, i nana aku ka hana, o Omaokamau ke hele mai ana. Ma keia hele ana a Omaokamau, e manao ana na wahi kanaka kiai, e hele la o Omaokamau a ke kahua kaua, alaila, la ku. Makaukau o Imaikalani, aka, aole nae o Omaokamau i hana pela. I ka wa a na kanaka kiai e nana pono mai ana ia Omaokamau, ia wa no o Omaokamau i hele aku ai me ka wiwo ole, a me ke ano koa loa, me ka laau palau i kona lima. A launa aku la ia me na wahi kanaka, hahau aku la ia i kana laau palau i luna o laua, a make iho la. Pela no hoi o Imaikalani, hou aku la ia i ka welau o kana laau palau i ka opu o Imaikalani, a make iho la ia.
Hoi aku la o Omaokamau a hiki i mau o ke ’lii o Umi, olelo aku la i ka make ana o Imaikalani ia ia, a lohe o Umi a me na mea a pau loa, ninau mai la lakou i ke kumu o ka make ana. Hai aku o Omaokamau ia lakou: “Penei ke kumu o ka make ana o Imaikalani ia’u. I nehinei, hele aku la au i ka auau ma ka wai o Mauoni, i laila, loaa ia’u he kamaaina no Maui nei. Ninau mai la ia ia’u, ‘Ua make iho nei o Imaikalani ia oukou?’ Hoole aku wau ‘aole.’ Alaila, olelo mai kela: ‘Ae, he uuku wale no kahi e make ai.’ A lohe au i keia olelo ana, nonoi aku la au ia ia e hai, me kuu hoohiki pu, ae mai la kela. Eia ka mea e make ai o Imaikalani: ‘E pepehi i na manu a make loa, no ka mea, oia ko Imaikalani leo;’ a oia ke kumu i make ai ia’u.”
LEGEND OF KEPAKAILIULA.
Comments
Log in to leave a comment.
Fornander collection of Hawaiian antiquities and folk-lore, Volume 2 (of 3)Chapter VII (3)
0%13 min left in chapter